O vrijednosti kamenja

Dijamant zasigurno ima svoju vrijednost i možda je baš to kamen koji se savršeno uklapa u tvoj stil. Kad ja biram kamen, ne pitam se koliko vrijedi. Zašto? Zato što neki kamen može koštati milijune, a neki se može kupiti za cijenu sendviča ali ni njegova starost, ni ljepota, ni priče koje nosi ne odgovaraju uvijek njegovoj cijeni. Istina je da vrijednost kamena određuju ljudi, što znači tržište, moda, brendovi...

Mali dijamant može koštati više od npr. velikog labradorita (čije veličanstveno unutarnje presijavanje nosi vlastiti naziv – “labradorescencija”) iako je i labradorit nastajao jednako dugo i u fascinantnijim uvjetima. Zašto? Jer smo naučeni prepoznavati vrijednost u rijetkosti, brendu, karatima... Kamen ne postaje prirodno značajniji zato što je netko na njega nalijepio cijenu. Vrijednost kamena, kako ga tržište mjeri, prilično je površna. Ne zanima tržište što je kamen morao proći da bi postao ono što jest – kakve su se sile kroz tisuće godina morale odvijati da bi djelovale točno tamo gdje se našla točno takva kombinacija elemenata da se od toga, s vremenom, kroz slojeve stvori taj grumen kojeg netko onda uzme, promotri, zaključi da nije dovoljno tvrd i jasan i odluči da vrijedi – sendvič. Možda fensi pinterest sendvič ali sendvič.

U prirodi ne postoji etiketa. Nema cjenika, certifikata, ni brojki u karatima. Kamen ne zna je li dragocjen. Zemlja ne razlikuje dijamant od jaspisa. Za nju su to sve tragovi vremena, oblikovani tlakom, toplinom i milijunima godina strpljenja. Neki su nastali duboko ispod površine, gdje se minerali mijenjaju u mraku pod golemim pritiskom, drugi se oblikuju u pukotinama stijena gdje se voda uvlači kap po kap i s vremenom kristalizira. Postoje oni koji nastaju u silovitim vulkanskim erupcijama, gdje se lava hladi u trenutku i stvara crno staklo zvano opsidijan. Oni koji se rađaju na dnu pradavnih oceana, u tišini geoloških procesa koje čovjek nikada neće do kraja razumjeti. Ti procesi ne mare za tržišnu vrijednost. U svijetu stijena i minerala, svaki je oblik dokaz preživljavanja, svaka nepravilnost trag povijesti.

      Ali onda dođe čovjek, uzme kamen i pogleda ga pod svjetlom, pa kaže: Ovaj vrijedi više jer je proziran. Ovaj manje, jer je mutan. Ovaj više jer je tvrđi. Ovaj manje jer je češći. Dodijeli mu ime, certifikat, cijenu po karatu. Uzme tisućljetni geološki zapis i svede ga na banalne etikete.

       Ljepota i cijena dva su nesrodna pojma na tom tržištu. Iako je ljepota u očima promatrača, ne može se ne primjetiti koliko predivnog kamenja nema neku tržišnu vrijednost. Ima te neke šare i zadivljujuće boje, nastaje u fascinantnim uvjetima ali tržište je takvo kakvo jest.

       Zato, kad biram kamen, biram ono što me privuče - možda boja koja podsjeća na nebo prije kiše ili uzorak koji podsjeća na mahovinu ili zapjenjeno more. Ponekad je to jednostavno osjećaj da taj kamen ima nešto za reći. Tako počinju priče koje ponekad utkam u svoje komade - jedna nijansa, jedna nepravilnost, jedan uzorak… nešto što savršeno prenosi neki koncept u njegovom apstraktnom obliku - podloga za postavljanje neke scene prirode, prenošenje emocije ili vizure nečeg sasvim banalnog poput čaše cedevite.

      Kada sam počela dublje proučavati kamenje, shvatila sam da gotovo svaki kamen nosi nešto neočekivano. Neki svijetle pod UV svjetlom, neki pamte povijest stariju od planeta kakvog poznajemo, a neki su bili Kleopatrino sjenilo za oči. Evo popisa nekih zanimljivih činjenica o kamenju:

 1. Angelit je topiv u vodi.

 2. Lapis lazuli koristio se za izradu ultramarin pigmenta u renesansnom slikarstvu i za izradu nakita u Mezopotamiji i starom Egiptu gdje je vrijedio više od zlata i bio korišten za kontakt s bogovima.

3. Tirkiz mijenja boju s vremenom zbog dodira s kožom, uljima i sunčevom svjetlošću.

4. Ametist su grci smatrali zaštitom od opijanja.

5. Karneol su nosili ratnici za hrabrost i zaustavljanje krvarenja.

6. Hematit se koristio kao ratna boja kod američkih starosjedilaca.

7. Malahit se u starom Egiptu koristio kao sjenilo za oči, a u srednjem vijeku kao talisman za zaštitu djece.

8. Oniks su rimljani izbjegavali jer se vjerovalo da donosi sukobe i noćne more.

9. Opsidijan je vulkansko staklo nastalo naglim hlađenjem lave. Koristio se za izradu noževa i strijela.

10. Pješčenjak se koristio za izgradnju hramova, kuća i nadgrobnih spomenika.

11. Cirkon je jedan od najstarijih minerala na Zemlji, stariji od 4 milijarde godina.

12. Kvarc je piezoelektričan - stvara električni naboj pod pritiskom. Koristi se u izradi satova.

13. Jaspis je u narodnoj predaji poznat kao čuvar sjećanja. Vjerovalo se da može apsorbirati sjećanja od onog tko ga nosi ili iz okoline.

14. Starim majama je žad bio svetiji od zlata, a kineski carevi su ga imali u svojim grobnicama za postizanje duhovne besmrtnosti.

15. Citrin se nazivao i “trgovčevim kamenom” jer se smatralo da privlači bogatstvo.

16. Mjesečev kamen se koristio za prizivanje snova i proricanje.

17. Turmalin se koristi u sušilima za kosu jer stvara negativne ione. Crni turmalin smatra se najjačim kamenom zaštite i to u svim domenama - fizičkoj, psihičkoj i duhovnoj.

18. Granat su putnici nosili za zaštitu, a u Aziji je korišten i za metke.

19. Labradorit su Inuiti smatrali smrznutom polarnom svjetlošću.

20. Akvamarin je bio talisman pomoraca i vjerovalo se da smiruje more.

21. Serpentin se koristio u ljekovitim ritualima.

22. Krizopras je bio omiljen Aleksandru Velikom koji ga je nosio u bitkama.

23. Moldavit je zeleno staklo nastalo udarom meteora prije 15 milijuna godina.

24. Ahat nastaje u koncentričnim slojevima unutar vulkanskih šupljina.

25. Krvavi kamen (heliotrop) se povezivao s Kristovom krvlju koja je pala na jaspis.

26. Rodokrozit je nacionalni kamen Argentine.

27. Amazonit je dobio ime po Amazoni, iako se ondje ne nalazi.

28. Iolit su Vikinzi koristili kao polarizacijski filter za navigaciju prema suncu.

29. Larimar se nalazi samo u Dominikanskoj Republici i povezuje se s mitom o Atlantidi.

30. Kalcedon se u antikno doba koristio za izradu pečata.

31. Zeleni granat zove se tsavorit i rjeđi je od dijamanta.

32. Lepidolit sadrži litij - isti element koji se koristi u današnjim baterijama za mobitele.

       Na kraju, bez obzira na sve priče, mitove i tržište, prava vrijednost kamena uvijek leži u tvom vlastitom doživljaju. Možda je to kamen ugrađen u ogrlicu koja je obiteljsko nasljedstvo staro stoljećima i vrijedi ti više od sto dijamanata čak i ako kamen u pitanju i jest dijamant. Možda si jednom na buvljaku pronašla kamen koji nema nikakvu tebi osobnu “povijest”, ali kad si ga uzela u ruku - odmah si znala da je tvoj. Možda si ga donijela s putovanja i sada zauvijek za tebe predstavlja taj doživljaj – to sjećanje nekih radosnih trenutaka. Možda si ga vidjela negdje u izlogu ili na mom webshopu pa te podsjetio na more, bakinu šalicu ili šumu kojom voliš šetati.

       Može kamen biti skup koliko hoće, ali ako ti se ne sviđa - uzalud mu karati. Nakit nije burzovna dionica, ne nosiš ga da bi zadivila procjenitelja, nego zato što ti se sviđa pa čak i ako ga nosiš zato da bi drugi znali da imaš nešto skupo na sebi - i onda svejedno biraš nešto što ti je i lijepo. Ne postoji univerzalno "najvrijedniji" kamen. Postoji onaj koji se uklopi u tvoj stil kao zadnji komad slagalice. Pa kako to točno onda ljudi biraju kamen ili kamenje koje im najviše “rezonira”?

     Prvi i najčešći “poziv srcu” je boja. Boje nas privlače instinktivno prema osobnim estetskim sklonostima. Boje pobuđuju emocije i sjećanja, pa čak i mirise. Tako imamo (u najšturijem smislu primjera mogućem):

-        Zelenu (npr. aventurin, prehnit, unakit, žad, malahit…) – emocije u ravnoteži, šuma, onaj tvrdi sapun s kojim je cijela kuća prala ruke kad si bila klinka.

-        Crvenu (npr. crveni jaspis, karneol, granat) – ljubav, polje makova, onaj omiljeni 505 sa crtom bombon.

-        Narančastu (npr. sunčani kamen, ahat) – kreativnost, sunčan dan, čaša cedevite.

-        Plavu (npr. akvamarin, larimar, lapis, sodalit…) – intuicija, more, onaj Charlie parfem iz trgovine koja nije parfumerija.

-        Ljubičastu (npr. ametist, lepidolit,...) – duhovnost, nebo za vrijeme zalaska, oni mirisni paketići s lavandom za ormar.

-        Prozirnu/bijelu (npr. kvarc, mjesečev kamen, selenit,…) – energija, procvala stabla voćaka, ona Niveina krema klasik koju su svi nekad imali doma jer jedva da je bilo druge.   

-        Crnu (opsidijan, oniks, turmalin) – snaga, ugljen, tatina stara crna kožna jakna.

       A možda je i ništa u tom stilu. Možda biraš boju koja ti dobro ide uz jeans ili torbicu. Majka priroda ima paletu za sve tvoje fashion potrebe :D

       Drugi kriterij odabira je najčešće onaj u domeni ezoterije. Znanstveno je dokazano da različito kamenje ima različite vibracije. Nije znanstveno dokazano da će se zbog rozog kvarca šef napokon zaljubiti u tebe ili da će ti zbog indijskog ahata sve prestati ići na živce. Ne moraš vjerovati u to da će ti citrin donijeti bogatstvo ili lapis mudrost ali možeš simboličkim odabirom odražavati vlastitu sklonost prema nečemu ili namjeru da nešto ostvariš, a moć uma nije šala. To je ono što necertificirani samoprozvani life coach gurui i Instagram influencerice na yoga retreat-ima nazivaju “manifestiranje”. Ja ti ne mogu prodati yoga retreat, ali mogu ogrlicu. I to je nešto.

       Treći potencijalni kriterij su oblik i tekstura. Ponekad je kamen izbrušen u obliku cvijeta, mjeseca ili školjke – i to je motiv koji ti “sjeda”, ponekad ima karakteristične pukotine ili inkluzije drugih elemenata – nešto zbog čega odudara, nešto što ga čini drugačijim i tako ti zapne za oko. Možda si pomisliš – taj je prošao svašta kao i ja i tu si “kliknete”.

       Imaš li i ti omiljeni kamen? Napiši u komentarima.