O HIROVITOJ LJUBAVNICI I PUCANJU U NOGU

Ne, muž mi nema ljubavnicu i nisam nikoga upucala, spremite kokice :D Radi se o jednoj drugačijoj vrsti ljubavnice - vrlo hirovitoj, vrlo "high maintenance" i ne preporučujem je. Zapravo, da joj pišem recenziju, imala bih štošta o njoj za napisati. Ona je takva ljubavnica koja se pojavi nepozvana, digne obrvu i kaže: „Ajde, sad - probaj se nositi sa mnom“.

Riječ je o umjetnosti. Da, da, znam, puno manje zanimljivo od epizode Santa Barbare. Postoji ona izreka: "Umjetnost je hirovita ljubavnica." - potpisujem. Nisam je ja izmislila ali potpisujem iskustvom.

U mom dizajnu nakita sve uvijek krene s idejom, naravno. Ah ta ideja - mitološko i neuhvatljivo biće. Ja, entuzijastična, krenem smišljati novi projekt i već za vrijeme trajanja jedne epizode sapunice u glavi imam gotov proizvod. Savršen, ako mene pitate. I definitivno interna šala na vlastiti račun jer nikad ne završim tamo gdje sam zamislila da bih trebala. Nije loše planiranje, Ona je. Jer čim ja dođem do tog "e to je to, savršeno!" - eto nje, smije mi se u lice. I završim s nečim totalno drugačijim. Mislim na totalne preokrete. Primjer: krenem raditi narukvicu od tigrova oka – završim s ogrlicom od crvenog jaspisa. To je kao da kreneš peći pitu s jabukama, a iz pećnice izađu cimet rolice. Ne znaš ni kako ni zašto. Stvari su jednostavno tako sjele.

A najbolji dio? Nisam uopće startala s idejom da u nakit upletem nekakve priče - priče kojih, usput, na facebook-u nema i za koje većina koja me prati vjerojatno ni ne zna da postoje. Pisanje je zapravo bila moja prva ljubav. Ali ta hirovita ljubavnica nije mogla odoljeti. I tako, kad sam prvi put pokušala napisati samo „činjenični opis“ za onaj prvi komad nakita koji sam dizala na svoj divni, glanc novi i veoma prazan webshop, učinio mi se suhim poput tosta bez maslaca. Umjesto toga, uhvatila sam se kako tipkam priču. Prije nego što sam i shvatila što radim, već sam pisala i o šumama i o kavanama i o ženi koja gleda predstavu u predstavi i sprema se pitati: "A jel znate vi tko sam ja?".

I tako se pisanje, bez pardona, uguralo u cijelu priču s nakitom. I cijelo sam si vrijeme mislila - pa dobro šta će to ikome. Tko hoće gledati nakit i čitati cijele izmišljene koncept priče u kojima se protagonistica uvijek zove Ona, prije nego što napokon dođe do opisa toga u što gleda?

I sad tu dolazimo i do tog pucnja. Jer nije to samo pitanje toga hoće li netko odvojiti 5 minuta od svog dragocjenog vremena da pročita nešto što sam ja napisala. Netko mi je rekao: „Znaš, time što nakitu pripisuješ priče si zapravo ograničavaš tržište. Pucaš si u nogu. Priče su ti specifične i neće se svatko u njima pronaći, a onaj tko se ne pronađe, moguće, neće ni kupiti nakit.“ I možda marketinški gledano ima pravo. Ali iskreno? Problem je u tome što ja nisam prvenstveno trgovac, a tek onda dizajnerica. Nisam počela s idejom da želim nešto prodati, pa tek onda odlučila što, nego sam prvo dizajnirala i izrađivala nakit, a tek onda shvatila da nemam kamo s njim. I tada sam jednako tako slušala da bih trebala to prodavati. I to je ok. Samo, stvar je u tome da se ja u svom pristupu prema nekakvom samoostvarenju u tom poslovnom smislu nisam voljna prilagođavati marketinškim metodama samo zato da bih prodala, pa čak i ako to znači da neću prodati. Ako nekome smeta priča više nego što se sviđa nakit, uvijek me može kontaktirati i reći: „Sviđa mi se komad, ali priča mi ne leži. Možeš poslati bez nje?“ Naravno da mogu. Ali ako me pita: „Možeš li mi napisati priču po narudžbi?“ – isto mogu ali neću jer ne radim po narudžbi - ni nakit ni priče. Radim po inspiraciji. To je ujedno i razlog zašto je svakog komada samo jedan primjerak. Ne dvadeset, ne pet, ne dva jer "i frendica hoće isto takvu". Jedan. Jer sviram kako Ona pleše, a pod Ona ne mislim Iva iz Dugog Sela. Usput, bok Iva! :D

Da se razumijemo, Ona nije baš ni nježni meštar - ta hirovita. Jer da jest, pustila bi me, barem jednom, da napravim ono što sam zamislila. Ali ne – svaki put me potegne za rukav i kaže: „Ma hajde, probaj ovo…“ - kao da priča o najboljoj pustolovini ikad. I što ću? Kad te jednom zavede hirovita ljubavnica, pucanj u nogu je samo nuspojava.