Let balonom bio je poklon. "Ionako si stalno u oblacima." - napisala joj je frendica. "Ovako možeš usput i piti šampanjac." I zbilja - letak leta koji je kretao rano ujutro iz okolice Rovinja obećavao je nezaboravnu avanturu uz šampanjac i doručak. Bi li ona sama ikada izabrala otići na takvo što? Ne bi. Jer, iako je možda "bila u oblacima", visine joj ipak nisu bile naročito mile. Ali bila je slaba na obećanje avanture. I tako se u zoru našla na dogovorenom mjestu uz još dvoje turista. A onda je čovjek iza pulta info kioska obznanio: "Odgođeno. Jaka tramontana." - a zatim i turistima, kratko i bez okolišanja: "Strong wind - no baloon." Tek tako. Nula negodovanja. Kao da je pričao o praznim baterijama u daljinskom, a ne o protraćenom danu i otuđenim snovima.
Sjela je u auto i razmislila. Mora li biti protraćen? Bila je spremna na to da se NEŠTO dogodi. I, ok - nije to nešto bio let balonom uz šampanjac ali bila je TU. Nije bila spremna jednostavno ići doma. I tada se sjetila nekog bloga o brdima Picugi u blizini - stara gradina, možda piramida - možda ne, na zmajevoj liniji, puca pogled... Nije baš bila načisto ni sa zmajevima ni s njihovim linijama ali je bila načisto s idejom da je dan trebao ići prema nebu pa zašto da ne Plan B?!
I tako se do podneva našla na vrhu nečega za što nikome poslije neće reći da misli da ipak jest piramida jer ne želi u očima drugih iz oblaka prijeći u stratosferu. Pronašla je mjesto s kojeg je pucao najljepši vidik. Sjela je i izula tenisice. Nažuljale su je ali nije ih izula da bi si olakšala nego zato što je željela biti bosa na tom kamenu. Kao da je očekivala da će kroz kožu upiti priče koje je kamen čuvao tisućljećima. Umjesto toga, s mobitela se oglasio zvuk poruke.
"Kako je prošao let?" - pitala je frendica. Okinula je fotku pogleda s brda i napisala: "Let nikako. Odgođeno zbog tramontane. Ali ja sam svejedno u zraku. Evo me sjedim na Picugu koji NIJE piramida." Tren kasnije, stigao je odgovor: "Kad ti napišeš "NIJE" u capslocku - točno znam da misliš da JE. I to je baš nalik na tebe - da umjesto na balonu završiš na nekoj zmajevoj liniji. E pa sad kad si sebi tako lijepo našla plan B, nađi ga molim te i meni jer svijet mi se RUŠI! Svekrva mi hoće da nosim njenu vjenčanicu na svadbi. Nešto o tradiciji i njoj je bitno... bla bla bla. Ne želim se posvađati ali ne želim ni nositi njenu vjenčanicu!"
Uf, škakljivo - ustuknula je mentalno. Bacila je pogled na okolna brda kao da bi joj mogla šapnuti riješenje. Bila su tiha. Ali njena mašta je radila. I sjetila se Majde. Majde koja šije vjenčanice za pola Europe. Majde koja uživa u dobrim psinama. I to je bilo to. "Ok. Haljinu ćeš probati. Haljina ti neće biti dobra. Morati ćeš je dati prepraviti. Frendica ti zna dobru krojačicu koja šije za pola Europe. Zove se Majda. Majda će "zabunom" haljinu poslati nekoj iz Latvije - problem koji će potrajati dovoljno dugo da ne bude realno očekivati da ćeš je ti moći nositi na svadbi. I nećeš biti kriva ti. Bit ću kriva ja - koja sam preporučila krojačicu."
Umjesto očekivanog zvuka poruke, mobitel je zazvonio. Javila se. "Znaš, ja tebe jako, ali JAKO volim" - rekla je frendica s druge strane. "I ako treba da stojim uz tebe i odgovorno izjavim pred bilo kim da su Picugi piramide i da njima zmajevi crtaju linije kao prometna služba zebre - dodati ćeš mi megafon." Zamislila si je kako joj zbilja dodaje megafon. Na svadbi. Nije bila toliko zlobna ali njena mašta se zabavljala s tom idejom.
~*~
Tramontane su duge naušnice s puno karaktera. Tome svjedoči i nesvakidašnja kombinacija materijala od kojih su izrađene. Ušna baza u srebrnom tonu ukrašena je nizom cirkona za dašak elegancije. S baze se nižu: car kamen u boji starog kamena na vrhu brda, cirkon perle u boji šampanjca, perla ružinog drva koja nosi osebujan miris (poput šuma koje prekrivaju naša divna brda) i - za kraj, upečatljivi afrički tirkiz složene palete raštrkane poput apstraktnog umjetničkog djela. Za finale? Taj je kamen uokviren srebrnim oblikom balona - motivom iz priče.
Ove naušnice su za onu kojoj mašta pogoni improvizaciju.