Sjedila je na toploj stijeni i promatrala kako nebo plamti. Nad morem su se nadvijali dramatični tonovi vatrene narančaste dok je primalo sunce na počinak. I dok su se, mjestimično, na rubovima, već  počeli pojavljivati dublji obrisi nadolazeće noći, miris soli i borova vraćao ju je u ona ljeta kada se smijala do kasno, trčala u more s prstima ljepljivim od lubenice, ostavljala mokre tragove bosih stopala na užarenom kamenju i vjerovala da noć nema kraja. Opet je bila samo dijete koje je željelo neke jednostavne stvari od kojih su misli lepršale poput latica cvijeća na povjetarcu. 
~*~
       Ove naušnice, s bakrenom bazom premazanom rodijem, zamišljene su kao hommage bezbrižnim trenucima ljeta od kojih nastaju nezaboravne uspomene. Na njima se, poput fantastičnih zalazaka, stapaju žarka narančasta i duboka plava u vatrenom ahatu naglašenom narančastim cirkonom. Cvijet od školjke predstavlja gotovo sanjivu lakoću misli i bivanja koja izranja samo onda kada si ponovno dopustimo prisjetiti se onog unutarnjeg djeteta koje uvijek žudi izroniti. 
       Solfirke će se najljepše zanjihati na ušima one koja nosi uspomene svojih ljeta u osmjehu.