Bila je nebitna. I to je bilo jako bitno. U svijetu u kojem je svakodnevno bila rastegnuta između toliko uloga - majke, kćeri, sestre, zaposlenice, snahe, partnerice, prijateljice,... - biti jedno jednostavno "ja" na neko vrijeme bilo je oslobađajuće. Ne zato što ona nije voljela biti ona koja je bila već zato što je ponekad trebala da bude "ja" koje nije bilo uvjetovano ikim drugim. Zato, kad su je pitali: "Tko ide roniti po kiši?", odgovor je bio: "Samo ja." Posebni svijet u kojem su se more i nebo zbližavali do neprepoznatljivosti kad bi oblaci obojili površinu u olovne tonove gulio je slojeve stvarnosti do nekog centra u kojem je postojao samo dah, otkucaj i golo bivanje - beztežinsko. Dolje su je dočekala polja morskih algi koja su se njihala bez svrhe i stijene boje terakote i sjena bezvremene u tišini - prošarane žutim ruhom spužvi koje su upijale neki sneni ritam. Podno toga - prostranstvo bijelog pijeska i školjki. Tu je bila na kraju i početku svega. Postojanje nije tražilo opravdanje. Ništa od toga nije ju trebalo.
~*~
       Ova ogrlica od zlatno premazanog bakra zrači ležernom ljepotom, a vizualno je inspirirana paletom boja podmorja. Na njoj su nizane perle od ludog čipkastog ahata (da, tako se zove) i ahata drva ili dendritskog ahata.
       Na tom se kamenju izmjenjuje bogato šarenilo prirodnih boja koje otvaraju sliku tog skrivenog nam svijeta ispod površine vode. Ludi čipkasti ahat u ezoteriji nazivaju još i "kamenom smijeha" jer se smatra kamenom koji podiže raspoloženje., dok dendritski ahat prizemljuje, otpušta i povezuje s prirodnim ciklusima. Grančica alge u zlatnom tonu kao centralni privjesak daje dašak elegancije koji unosi sjaj i privlači pogled. 
       Marilume krasi ritam one koja je mnogo toga mnogima ali pritom ne zapostavlja ono "ja" koje je samo njeno.
 
Dužina ogrlice: 48 cm