Iako je bila sporija, izabrala je sceničnu rutu kroz Alpe. Iako je bio star, kupila je kartu za vlak koji je - od rukohvata do lampi - vidio više priča nego što će ih ona ikad pročitati. Bio je to jedan od onih vlakova koji su jedva izbjegavali dekomisiju na račun toga što im je interijer odbijao izgubiti draž pa su putnici u njemu, među mahagonijem i svilenim zavjesama, kupeima i foajeima, tapiserijama i filigranskoj mjedi, imali osjećaj da im je putovanje privilegirano iskustvo, a ne funkcionalno pretakanje iz točke A u točku B. 
       Dok su se krajolici izmjenjivali kroz staklo na prozoru poput slika s kinoprojektora, ona je odlučila napokon obaviti ono što je predugo odgađala. Otvorila je remenje na kožnoj torbi i izvukla bakin registrator sa zapisima, dokumentima i bilješkama koji su joj poslali posthumno. 
       Nije imala kontakta s njom. Bila je netko za koga je samo znala da je akademska slikarica koja živi negdje u talijanskim Dolomitima. Kada je dobila obavijest od izvršitelja oporuke - nekakvog pravomoćnog ureda iz gradića onkraj Alpa, po omotnici je isprva mislila da će to biti jedan od onih poziva na besplatnu promotivnu večeru nakon koje te ne gledaju lijepo ako ne kupiš madrac s aloe verom. 
       Kako se ispostavilo, nije bilo besplatne večere i umjesto madraca je trebala postati vlasnicom jednog penthausa u vili koja je inače bila hotel, jedne Alfa Romeo Giuliette iz 60-ih i jednog maltezera po imenu Nico. 
       Prelazila je pogledom po dokumentima i bilješkama kada je počela primjećivati crteže po rubovima papira. Obrisi jezera napuklog leda, dramatičnih vrhova, dolina koje su se kotrljale niz obzor, zbijenih fasada prastarih malih mjesta - bila su to prava mala remek djela. A onda ih je počela raspoznavati. Shvatila je da je dobar dio njih vidjela putem. Bio je to cijeli jedan skriveni svijet koji joj je uzburkao maštu. Govorila si je da se svejedno neće predugo zadržavati. A onda je željeznička postaja ostala danima paralizirana pod nanosima snijega, a Nico joj je pojeo povratnu kartu. To su bile sve izlike koje su joj bile potrebne da svoj život povede na neočekivane kolosijeke.
 
~*~
       Mramorirani uzorak bijele i plave predstavlja glavni vizualni adut ove ogrlice koja nosi paletu snijegom prekrivenih gorostasnih stijena što paraju oblake i ljube nebo i zaleđenih jezera što se ljeskaju u dolinama. Niz u srebrnom tonu povezuju četverolisne djeteline od čelika koje simboliziraju neočekivanu sreću na neočekivanim mjestima. Kompozicija priziva jasnoću misli i unutarnjeg glasa dominantnog sodalita u trenucima kada putovanje - unutarnje ili stvarno - otvara više od odredišta.
       Inisima je nježna amajlija za onu koja otkriva nove svjetove u starim pričama iz tuđih svjetova.