Za svoj rođendan - deseti otkako je mama otišla na vječni počinak, odlučila je nositi njezinu haljinu jer je htjela nekako osjetiti njezinu prisutnost. Haljinu je našla nedavno u kutu ormara, umotanu u ukrasni papir s grančicom lavande. Bila je duboko plava s oblacima razasutim po suknji.
Plan je bio jednostavan. Za svoj rođendan htjela je nebo iznad sebe, travu ispod sebe i prijatelje uz sebe. Dakle - piknik u prirodi sa šačicom najdražih. Mjesto je bilo daleko od grada i nikada prije nije bila tamo ali je čula da je to najljepša zabit u tom dijelu poluotoka - "pinterest perfect!" - dakle savršeno.
Straga je imala dvije košare kruha koji je mirisao, tupperware pun hrane, buket hortenzija i bocu domaće tekuće hrabrosti. A onda je auto stao. Bez upozorenja, bez da je i zakašljucao - samo STAO. Usred ničega. Usred najtiše tišine koja je ikada šutila. Uzela je mobitel da zove pomoć na cesti ali nije bilo ni jedne jedine crtice signala. Izašla je vani prošetati okolo s mobitelom u zraku tražeći tu crticu spasa ali ona bi mjestimično trepnula na ekranu i izgubila se. A onda je uočila kućicu u blizini. Sa starim autom ispred nje.
A ne, ne, ne! - mislila si je. Što ako su čudni? Što ako završim kao materijal za true crime Netflix dokumentarac? Ali nije baš vidjela druge opcije. I tako je pokucala. Na vratima se pojavila starija žena sa kosom u pundži i nožem u ruci. To je to - zadrhtala je - došlo me glave. Ali drhtaj se pretvorio u tešku zbunjenost kad ju je ona s vrata oslovila sa - "Mila?!" Jer - Mila je bila njezina majka.
"Ne, ne možeš biti. Ali ti si njena! Jesi, vidim. Uđi." - rekla je s osmjehom, sklonivši se da je propusti. Ušla je. Ali ni u glavi joj više nije bilo signala. Unutra, pogled joj je odmah pao na stol. Bilo je očito da je žena upravo gulila krumpir i to je objašnjavalo nož. "Sjedni,...." - začula je iza sebe - "...donijet ću ti nešto." Sjela je. Kuća je bila stara i mirisala je na vlagu ali i na dom. Žena se vratila, natočila joj čašu soka od bazge, a onda pružila omotnicu, rekavši - "Od Mile. Poslala mi ga je još dok si ti bila mala, uzmi." Napola je čula ženu kako nastavlja, govoreći kako je sretna što joj je došla u posjet, dok je otvarala omotnicu. Nije bila sigurna kako joj misli reći da joj nije uopće došla u posjet nego u telefonsku govornicu.
Kroz pismo joj je postalo jasno da je žena u čijoj je kući sjedila majčina sestrična. Oči su joj prelazile preko redova teksta dok nije došla do dijela u kojem je pisalo: "Moja djevojčica. Ona je sva svoja - tvrdoglava, hrabra. Riječima ne mogu opisati koliko je volim." To je bilo to. U njoj je procvjetao osjećaj kojeg je tražila, povezanost za kojom je toga dana žudila i to je bio najbolji poklon za rođendan kojega je mogla dobiti. Nije bio onaj rođendan kojeg je planirala. Ali bio je onaj kojeg je trebala.
~*~
Celestine su duge graciozne naušnice sa čeličnom bazom stiliziranom u obliku cvijeta, presvučenom slojem zlatne boje. Na nju se nadovezuju elegantne prozračne petlje od bakra u zlatnom tonu koje oblikuju nježne ritmične linije. U dnu, gdje petlje rade zavoj kao što život radi zavoje u planove, naušnice nose velike duboko plave sodalite u obliku suze kojom su razasuti bijeli oblaci.
Celestine su stilski dodatak idealan za onu kojoj život ponekad servira ono što joj treba umjesto onog što je planirala.
Dužina naušnica: 7cm