Neki ljudi se vraćaju svojim puteljcima šetnica, neki svojim mekanim foteljama uz šalicu kave, neki dugim, toplim opuštenim razgovorima, a neki svojim najdražim hobijima i razonodama. Vraćaju se uvijek onome što im dozvoljava da rastu, što im puni baterije, pali iskru u očima i ublažava breme napornog dana.
       Dok je sjedila na kamenoj klupi uz potok, promatrala je narcis pognut nad vodom koja ga je zrcalila - taj predivni ozloglašen cvijet koji je za većinu prestavljao simboliku bezbrižnog umišljenog samoljublja. Ali to nije bio cvijet kojeg je ona poznavala. Ona ga je poznavala kao čuvara izvora. Njezina nona čija je stara kuća kraj tog potoka još uvijek držala svoj krov iako je prezimila mnoge oluje, znala je reći da je znak da je voda "živa" i čista tamo gdje narcis raste i promatra svoj odraz - jer se cvijet vraća k sebi ogledajuć se u onom od čega raste.
       I ona bi tako pronašla svoj odraz u potoku. Pratila bi crte svog lica i pronašla one oko očiju - te su bile mamine, pa one oko nosa - te su bile tatine, pa one oko usana - te su bile nonine. Bile su to one crte za koje rekoše da znače da se puno smiješ ako ih imaš. Imala ih je. Čak i kad nije mogla prizvati osmjeh. Pojavile bi se uvijek kada bi u vlastitom odrazu u potoku vidjela lica svojih dragih ljudi i, kroz njih, sve uspomene koje su u njoj živjele.
       Bila je poput narcisa - vraćala se k sebi ogledajuć se u onom što joj je omogućilo da raste. 

~*~
       Ova nježna narukvica od bakra i čelika nosi simboliku narcisa kakvu poznaju naši stari. Narcis od čelika koji drži sredinu niske u ovom slučaju simbolizira rast, čistoću i brigu za sebe i svoje korijene. Sama niska napravljena je od fasetiranih perli akvamarina - kamena voda - koje na svjetlu zrcale poput vode na površini. 
       Ylsenia je za onu koja se, kad god joj je potrebno, uvijek vraća onom što joj omogućuje da raste.