Misli putuju oblacima

Misli putuju oblacima
I skreću na stranputice svake
K tornjevima od pare
Preko promjenjivih dina
I raspršenih ravnica

Misli putuju gondolama
Što ih olovne vjetar nosi
Rijekama koje teku
I uzvodno sa selicama 
Kroz šume bez godova i korijenja

Misli putuju pjesmom
Što ju satka od morske pjene
Hiroviti kralj u dverima baklji
Kada sakriti lice stremi
Od podanika svojih

Misli putuju oblacima
Što se razliše poput tinte
Kakvog mahnitog pjesnika
Što spjevati nije mogao
Ono najdublje u duši
~*~
       Symbelle je ogrlica koja nije dodatak nego završetak - ono što, svim ostalim što nosi, ona Ja ne može baš do kraja reći o sebi. Krase je bakar u srebrnom tonu, eteralni opalit, dalmatinac i kristal koji nisu načisto da li bi htjeli biti plavi ili ljubičasti i jedno veliko srce od kvarca ispunjeno svim tim neodređenim snovima onih dana kada su oblaci na nebu olovni i svijet ispunjava neki neobičan mir. 
       Ova ogrlica je za onu kojoj je srce slobodno kada pusti misli da putuju, čak i kada ona sama stoji.