Tišina svitanja uvijek joj je bila najdraža. Onaj prvi cvrkut jutarnjih ptica dok svijet vani još traži svoje boje. Ono prvo svjetlo koje se prošeće po krovovima kao izvidnica. U tom krhkom trenutku svitanja sve izgleda kao da tek nastaje kako se podiže koprena noći. 

       To jutro se probudila prije alarma. Nije ga namjestila jer je morala stići na posao. Datum se crvenio na kalendaru i ona je imala cijeli dan za sebe. Namjestila ga je jer nije htjela trošiti jutro na spavanje. Još dok se budila, osjećala je nalet energije - osjećaj da je sve moguće, sve novo. Jučer je bilo jučer - nestalo i nepromjenjivo. Sutra je bilo sutra - neuhvatljivo i nezamislivo. Ali danas? Danas je bio život. Nad danas je imala kontrolu. I nije smjesta imala plan kako danas učiniti bitnim. Otvorila je ormar, spremna da možda odmah izađe iz kuće i pusti da je koraci ponesu. Ono što ju je zateklo smjesta joj je promijenilo kurs.

       Nije bila zadovoljna, shvatila je dok je prebirala po odjeći: ova košulja je iz srednje, ove hlače premale, ova haljina čeka priliku koja nikad neće doći, ova majica je prehrabra za nju, ovoj jakni fale dva gumba koja nikad neće sašiti, ovaj sako je relikt prošlosti iz vremena onog posla kojeg je mrzila,... Zašto je sve to čuvala? U misli joj se ušuljala ona fraza "out with the old, in with the new" koju ljudi inače svetkuju po društenim mrežama za Novu godinu taman prije nego li drugog siječnja nastave po starom. 

       I tako je krenulo. Jedna vreća za smeće - puna. Pa dvije. Pa tri. I taman je završila s ormarom, odahnula, sjela i pomislila - to je to, riješeno - kad joj je pogled pao na ostatak sobe. Oh. O ne! Ali nije se mogla otrgnuti porivu.

       Odjednom je po cijeloj kući vidjela stvari koje nisu ispunjavale prostor već su ga samo ZAUZIMALE. Stvari koje nisu služile ničemu, nisu imale sentimentalne vrijednosti, nisu imale funkciju koja joj je bila korisna, nisu joj privlačile pogled niti je pozivale na dodir... Aparati koje je iskoristila jednom i nikad više, ukrasi koji baš više i nisu ukrašavali, parfemi koji nisu mirisali na nju, kozmetika koja je nikada nije činila ljepšom nego što jest, suveniri mjesta koja nisu na nju ostavila dojam, stari papiri i dokumenti kojih se više ne bi sjećao ni USKOK, torbe i cipele koje su se još sjećale rave partyja 2006, stalak za peglanje koji joj je stajao u špajzi iako nije više uopće imala peglu,... I tako je otkrila kako će danas učiniti bitnim.

       Potrajalo je čitav dan, ali kada je napokon bilo gotovo, kada je sve među njezinim zidovima odjednom bilo otvoreno za nove mogućnosti, kada je stan lakše disao - znala je da je nekako napravila sutra boljim za sebe i to si je zadovoljno podcrtala kao uspjeh.      
~*~
       Ova bakrena narukvica u srebrnom tonu privlači pogled svojom eteričnom pojavom i bojom koja se prelijeva između nijansi sive i lavanda ljubičaste poput rane zore. U svom centru nosi ciklički simboličnu okruglu perlu indijskog ahata uokvirenu sa svake strane nježnim, nepravilno fasetiranim kalcedonom, bijelim mjesečevim kamenom povezanim s intuicijom i transformacijom te sjajem svjetlo ljubičaste transparentne češke rondelle koja unosi dašak elegancije.
       Noema je narukvica za onu kojoj jutra mirišu na nove mogućnosti jer zna da bolje sutra počinje danas.