Zrak miriše na borove i sol. Šum mora nadjačava prigušeni zvuk udaljenih glasova iz kampa. Djevojčica sjedi na plaži i promatra zvijezde. Dolazi mama i sjeda pokraj nje. "Baš je lijepa večer." - kaže. Djevojčica, kao da nije ni primjetila, uzvrati - "Ne volim gledati zvijezde, mama." Mama je upita, zateknuta - "A zašto?". "Zato što se osjećam maleno i beznačajno." - odgovori djevojčica sliježući ramenima. Mama razmisli na trenutak pa kaže - " Treba veličina za spoznati veličinu, a to svakako znači da si ti pod ovim zvjezdama ravnopravna. Ne vide svi veličinu. Ne dozvoli da se zbog ikoga i ičega ikada osjetiš maleno i beznačajno." Bilo je to sjećanje koje je djevojčicu pratilo čitav život.
~*~
Ova narukvica, boje prolivene tinte, dobila je naziv po istoimenoj božici pamćenja, znanja i mudrosti. Ona ne pripovjeda priču, ona ju pamti. Onu samo tvoju.
Fasetirane perle lapis lazulija, cijenjenog još u starom Egiptu kao kamen istine, znanja i mudrosti, daju na simbolici ovog komada, kao i plavi kristali koji svojim, gotovo zvjezdanim sjajem, predstavljaju simboličku jasnoću i prosvjetljenje. Narukvica je napravljena od bakra sa srebrnim premazom.
Namijenjena je onoj koja nosi svoja sjećanja, i dobra i loša, samo kao snagu, nikad kao slabost. I ravnopravna je pod zvijezdama.