Mama je imala onaj svoj "posebni" servis - onaj za kavu koji je bio svetinja i nije se smio ni predugo gledati, a kamoli koristiti. "Za posebne prilike" - uvijek je govorila. Samo što nijedna prilika nikada nije bila dovoljno posebna - ni rođendani, ni godišnjice, ni teta iz Njemačke koja je došla u posjet nakon dvadeset godina s dvije kile Lindt čokolade. 
       Servis je tako ostao netaknut u vitrini poput nekakve relikvije koja je predstavljala krunu lijepih stvari kojih je bilo u oskudici - jer u oskudici su uvijek bili, a kad si siromašan nekako naučiš da lijepe stvari treba čuvati. Sada odrasla, i sama je živjela po toj duboko usađenoj filozofiji iako nije više toliko oskudjevala. U svojoj vitrini je već šest godina čuvala jednu šalicu. Bila je to prekrasna porculanska šalica s reljefom zlatnih vitica sa cvijećem i ručno oslikanom pticom pjevicom koja je stajala na grani stabla iznad zimskog pejzaža zaseoka u pozadini. Kupila ju je u antikvarijatu onaj dan kad je dobila prvu plaću na boljem poslu. Nikada nije popila kavu iz nje. "Za posebne prilike" - ponavljala bi poput mantre svaki put kad bi bacila pogled na nju. I, konačno, jednog jutra koje nije čak ni bilo naročito sunčano, ta prilika je stigla. Samo ne onako kako si je ona to dugi niz godina zamišljala.
       Došla je kad je uz kavu u sasvim običnoj šalici otvorila portal vijesti na mobitelu. Medij je prenosio stravičnu automobilsku nesreću u lančanom sudaru koji se dogodio na zaleđenoj dionici ceste. Bilo je smrtno stradalih. Bilo je ozlijeđenih. I barem jedna osoba koja je izvukla živu glavu bez da vidi bolnicu, a koja je davala intervju uživo. Nakon zamuckivanja u kratkom opisivanju tragičnog događaja, kroz navrle suze je procijedila - gotovo molećivo: "Cijenite! Cijenite život! Nikad ne znate koliko vam ga ostaje - koliko je svaki dan što ste tu poseban. Možda zadnja prilika da budete tu - okruženi svojim ljudima. Živi i zdravi."
       Nije bio prvi tragičan događaj o kojem je čitala. I bio bi još samo jedan u nizu da nije pokrenula taj intervju. Jer ima nešto drugačije, sirovo i stvarno, kad to nisu samo slova na papiru već emocija koja odjekuje iz stvarne osobe kojoj događaj čitaš u očima, a prevodiš kroz stisak u plućima. Zaista je osjećala da JEST bilo posebno što je bila tu da pozdravi jutro. Pogledala je u svoju šalicu kave. Učinila joj se nekako... nedostatnom.
       Ustala je i otišla do vitrine. Na trenutak je oklijevala i posramila se kad joj je ruka lagano zadrhtala iznad prekrasne šalice. Ali onda je napokon popustio onaj stisak u plućima za kojeg nije bila ni svjesna da ju još drži. Kad su joj se prsti napokon stisli oko drške, osjećala se kao da se upravo izborila s nečim što nije mogla imenovati. S nekom vrlo starom blokadom koja se u njoj srušila poput kule od karata a koja je, otkad je znala za sebe, djelovala poput neprobojne utvrde. Pokupila je i tanjurić i ponijela ga zajedno sa šalicom do stolića. Tamo je odlučno prelila svoju kavu u nju. Već je bila hladna i bez kreme ali to što je bila nesavršena nije mijenjalo to da je bila tu da je može popiti.
       Bila je to najbolja kava ikad. 

~*~
       Ova narukvica, čiji naziv iz starog germanskog znači "žena od obitelji" ili "žena od plemena", leži na zglobu u mekom sjaju zlaćanih linija bakra okrunjenih cvijetom s cirkonima, na nisci od fasetiranog bocvanskog ahata. Ovaj divan kamen koji se širi u paleti od boje bisera i šampanjca, preko olujno sive i cigleno crvene, pa sve do zemljane smeđe, uz svoju estetsku pojavu nosi i bogatu paletu simbolike. Predstavlja zaštitu, optimizam, oslobađanje od stresa, otpuštanje štetnih navika, kreativnost i univerzalnu međupovezanost svih stvari. Povijesno se u zemljama Afrike koristio u duhovnim ceremonijama i kao zaštita na dugim putovanjima. Kao ahat zauzima posebno mjesto jer ima najviše vibracijsko polje od svih poznatih ahata i kao takav je najjači energetski vodič u svojoj kategoriji. 
      Genevieve je narukvica za onu koja je sposobna rušiti vlastite granice kad odluči cijeniti svoje vrijeme.