Sjela je kraj jezerca, zadihana i sretna, kao da je došla u posjet staroj prijateljici srodnoj duši. Gore visoko, litica je držala nebo na dlanu, a most preko nje doimao se poput kamene duge. Ispod njega, slap je grmio svojom silinom, stropoštavajući se niz ponor u smiraj smaragdnozelene vode na dnu. Na toj pozornici refleksija svjetlosti svaka kap je znala svoju ulogu. Svaka je u svoj smiraj jezera stigla vijugavom rijekom koja se račvala, zavijala i - na kraju - rušila... ali nije se nikad vraćala. Rijeka se ne vraća.
I ona je, sjedeći tu u podnožju, bila kap u smiraju. Život je, kao rijeka, bio ispunjen istim račvanjima, previranjima i padovima ali na kraju, svaka uspomena - dotad burna, sada je bila pročišćena i pretvorena u iskustvo i bistrinu. Nije morala više znati što je ispred nje - samo uvijek činiti korak naprijed. I taj korak više nije bio težak.
~*~
Naziv ovog prstena osmišljen je tako da, iako ne tvori potpunu riječ "flow" (engl. tok) ipak zvuči potpuno u izgovoru. Prsten je napravljen od srebrno premazanog bakra. Petlje su izrađene tako da tvore verziju keltskog čvora ali simbolički predstavljaju vijuganje rijeke. Prsten je upotpunjen dekorativnim ali i simboličkim elementom jedne staklene fasetirane rondelle smaragdnozelene boje koja u konceptu predstavlja jezerce podno slapa, odnosno, metaforički - učenje na iskustvu.
Ovaj prsten najljepše će krasiti prst one koja uči na iskustvu i uvijek čini korak naprijed, nikad nazad.