Ta divna "Terra Magica" u svojim njedrima skriva tajnovite predjele prastarih tišina - udoline i sjenovita korita potoka i rječica, šuma i krša, dramatičnih klisura i napuštenih zaseoka zaraslih u bršljan. Tamo se jutra spuštaju gotovo sramežljivo, prostirući za sobom ledene koprene, ispunjavajući zrak gustim maglama što se kotrljaju između brijega poput oblaka. 
       Tuda Ona kroči - studena zima. Tu se spušta ranije nego na plavim obalama. Raskrili svoje skute među borovinom i hrašćem, vrluda među napuštenim zdencima i kažunima, zidićima i panjevima - poput usplahirene životinje. Priča jezikom bijelih jelena i presvlači krajolik u mrazno cvijeće. A opet - prolazi tiho kao biće koje hodi po vlastitim zakonima. Pa kuda prođe tu ne razgrće ni paučinu, ni cvijeće, ni mahovinu. Kuda prođe - vrijeme staje. Ne broji više minute, sekunde, nit ptice u letu. Nit kaplja što dotakne potok odjekuje. 
       U tom je duhu napravljena i ova narukvica - bakrom u bijelom srebrnom tonu cvjetova što cvjetaju poput mraza i hladno plavom tirkiznom tonu fasetiranog amazonita što podsjeća na duboki čisti led nad mirnom rijekom. Studena poput zime - ali one nježne i tihe, što se spušta polako i uljuljkava svijet u neku svoju posebnu mirnu čaroliju.
       Fia je dobila ime po gaelskoj riječi "fiadh", a znači "jelen". 
       Ova narukvica je za onu koja voli tišinu neutabanih staza i u zimi pronalazi tu neku posebnu mirnu atmosferu.