Atalanta je bakrena narukvica od lapisa koja je dobila ime po junakinji iz grčke mitologije koja je bila brža od legendi i tvrdoglavija od sudbine. Napuštena kao novorođenče jer je njezin otac želio sina, spasila ju je i othranila medvjedica, a odgojili lovci. Izrasla je u najbržu smrtnicu, nepobjedivu trkačicu i neustrašivu strijelkinju. Odbila se udati za bilo koga tko ju nije mogao pobijediti u utrci, što je netko i uspio samo uz prevaru izvedenu uz božansku pomoć. Pratila je argonaute u potrazi za zlatnim runom i bila poznata po svojoj neovisnosti, snazi i slobodi, a upravo je to ono čemu ova narukvica služi kao podsjetnik. 
       Jedna od najjačih metafora slobode i neovisnosti je ona o plovidbi tamnim plavetnim dubinama tamo gdje nema ništa između mora i neba. Gdje su obale udaljeno sjećanje, a svi pravci otvorene knjige bez naziva poglavlja i brojeva stranica koje okreće vjetar. Jer sloboda nije odredište. Sloboda je stanje. Ona je korak u nepoznato onda kada te ne vodi nijedna poznata karta. Kada te ljuljaju valovi koji skrivaju neistražene svjetove pitanja, a bez odgovora koji se mogu izgovoriti riječima. Samo osjećajem. Samo intuicijom. Samo znanjem koje nema uporište ni u jednom jasnom objašnjenju koje itko može ponuditi. Jer objašnjenja su, naposlijetku, znanja koja dobivamo od drugih - ona koja dolaze izvana. Ali intuicija - intuicija je znanje koje dolazi iznutra. Često je jedna od najjačih vodilja. I upravo bakreni cvijet u središtu narukvice koji predstavlja stiliziranu ružu vjetrova simbolizira intuiciju kao unutarnji kompas koji ne pokazuje sjever nego kuda vodi čežnja. Ta moć da slijedimo taj kompas po vlastitoj volji - to je ta sloboda.
       Ovo je narukvica za onu koja plovi slobodno i kad je vedro, i kad grmi, i kad nitko ne vidi koliko je hrabra.