Tog je dana došla doma umorna s posla ali bio je kraj radnog tjedna. "Napokon." - prošaptala je! Još je bio dan. U pošti je zatekla razglednicu od daleke prijateljice. "Mislim na tebe u svim svojim radostima." - pisalo je. I ona se osjetila radosnom. Nasmijala se i bacila ključeve na komodu, spustila torbicu, spustila breme, ugasila zvuk na mobitelu i maknula ga iz vida. Otrgnula se porivu da upali televizor ili pak laptop i odlučila se počastiti na balkonu.
Miris svježeg citrusa ispunjavao je zrak. Na stoliću se rosila hladna čaša cijeđene naranče, a balkon je bio okupan suncem boje marelice. Zatvorila je oči i pustila da joj proljetni lahor miluje lice i dušu. Razglednica je ležala kraj čaše. "Bila jednom lakoća postojanja..." - riječi su se kotrljale sneno. Teške stvari nekad činile su se lakšima nego danas one lakše. Ili joj se bar tako činilo.
Imala je sto stvari na "to do" listi ali u tom trenutku je najviše rezonirala s onom: "zaboravi da postoji "to do" lista. Hvatam ovaj trenutak - mislila je. Radost dolazi kada je odlučiš živjeti, a ne onda kada se sve posloži. Spustila je pogled na razglednicu. "Mislim na tebe u svim svojim radostima." - odgovorila je kao da je ona koja je daleko može čuti.
~*~
Arela je narukvica boje sunca od marelice i hladne čaše cijeđene naranče. Na njoj se ljeskaju sjajni, prekrasno fasetirani kristali i narančaste kockice fasetiranog ahata i zlatno premazanog hematita. Napravljena je od pozlaćenog bakra, čelika i radosti lakoće postojanja.
Ovu narukvicu će najbolje nositi ona koja ne odgađa radost za kasnije. Carpe diem! :)